pet - 21.12.2007
BOŽIĆ JE!
Bliži nam se Božić. Velika većina nas misli, da su ti dani posebni. Svi nešto očekujemo, neki darove, drugi samo, da bi bili manje usamljeni…
Božić više nije ono što je nekad bio. Isus se rodio u siromaštvu, u maloj štalici, a mi strepimo za što večim bogastvom, želimo i kupujemo skupe darove. Takmičimo se međusobno !
Zaboravljamo šta je pravi smisao toga dana.
Božić je blagdan kad puno vrede; porodica, toplina doma, okićen bor u kući, prijateljstvo i lepa reč.
U dane blagdana svi negde žurimo.
Koliko ljudi u tim danima pomisli, da neki nemaju ni za hranu? Da deca negde umiru od gladi, bez topline doma, bez roditelja, bez darova…
Od gladi u svetu svakih 5 sekundi umre jedno dete!
Imamo sve, a želimo još više, uvek nam nešto treba, da bi bilo bolje i da bi bili sretni, a ta deca trebala bi, samo malo hrane, neki krov nad glavom, a neka od njih i roditeljsku ljubav i ta deca, bila bi najstretnija deca na svetu.
A sto se tice dece u našoj okolini i u Africi u pravu si.
Pozz
sri - 28.11.2007
STILL LEARNING!
Pronašla sam malo vremena, da vam se javim.Učim 100 na sat, profesori nas teraju sa ispitima,
ok ne trebaš ići na ispit ali školarina se svejedno plača za 10 napravljenih ispita :)
Svaki dan mi je skoro isti:
Ujutro se dignem, idem ućiti, učim do ručka, posle ručka opet malo učenja, u četri imam školu, kad se vratim iz škole opet malo učenja, večera i spavanje.
Ponekad moram još prepodne na školu pitati za koje informacije, idem sa frendovima na koju kaficu i ponestane mi vremena za sve što bi htela obaviti.
Žao mi je pto vas zanemarujem ali jednostavno ne ide sve sto bi htela.
Jedva ćekam da završi to učenje. Malo sam već umorna.
Svima vam šaljem lep pozdrav i šaljem vam veeellliikkkkiiiii poljubac.
sri - 14.11.2007
ZIMA
Bela pahuljica
pada s neba,
u zraku pleše,
i zabavlja se,
bela pahuljica,
klizi po licu.
Kao suza izvora
je bela pahuljica,
osećam toplotu
svojih dlanova,
osećam pahuljicu
kako se topi u
mom zagrljaju.
Beli prekrivač
prekrio je oči,
bela pahuljica
me ostavi,
još poslednji put
vidim lepotu
u zagrljaju noći.
pet - 09.11.2007
HEJ HEJ..
Dragi moji! Jako mi je žao što vam poslednje vreme ne ostavljam komentare i ne pišem nove postove, jednostavno imam previše briga sa školom i ne stignem napraviti sve što bi želela.. Nadam se da čete me razumeti. Kad se sve malo smiri opet vam se javim. Pozdrav i kiss svima.
pon - 05.11.2007
ZAGRLJAJ LJUBAVI
Poljubi me nežno, da mi bude toplo,
neka sjaji ljubav,neka mi bude lepo.
Nemoj ostati želja koja mi grije telo.
Tvoje slatke reći ostale su u mom srcu.
Ljubav tvoja mila, se rodila u meni.
Nema ljubavi druge, samo jedna je prava…
Sa tobom sam je dobila ja.
čet - 01.11.2007
HELLOWEEN U SAD-U I CENTRALNOJ AMERICI
Sveće upaljene u "glavama" od bundeva, ukrasi u tom stilu, čak i lampioni, inače svojstveni azijatskim kulturama, sve češće se mogu videti poslednjeg dana oktobra širom planete.
Iako se Noć veštica danas smatra čisto severnoameričkom tradicijom, ona je potekla iz Evrope, medju
Keltima, davno pre Hrista. Kelti su 1. novembra slavili početak svoje nove godine, rastajući se sa starom kroz razne običaje "teranja zlih duhova".
Kelti su praznik zvali "Sarvin" - noć kada se spajaju svetovi živih i mrtvih. Bojeći se zlih duhova, maskirali su se u životinje, pokrivajući se životinjskim kožama, a pred vratima su ostavljali posude sa hranom, kako bi se "duhovi smilovali" .
Noć veštica nikad nije postao hrišćanski praznik, ali je uključen u hrišćanski kalendar katolika kao "dan posle kojeg dolaze Zadušnice", odnosno 1. novembar Dan mrtvih.
Po tradiciji, mnoga se američka deca i deca u Europi 31. oktobra, na praznik zvani Haloween, maskiraju u čudovišta, veštice ili duhove, i obilaziti komšiluk tražeći od suseda slatkiše.
HELLOWEEN MALO DRUKČIJE
Za Meksikance i ljude iz Centralne Amerike, taj dan predstavlja početak praznika Dana mrtvih, koji prati drugačiju tradiciju.
Na Dan mrtvih Latinoamerikanci se podsećaju dragih osoba koje su preminule ali istovremeno će slaviti nastavak života onih koji su još uvek među nama. Ova tradicija poštovanja i sećanja na mrtve je začeta još kod Acteka.
Kada su se Španci iskrcali u Meksiku u 16.veku doneli su sa sobom običaje hrišćanskog praznika Dan svetaca, koji su zatim u kombinaciji sa običajima starosedeoca postali praznik Dan mrtvih koji se slavi i danas.
Praznik se proslavlja 1. i 2. novembra kada porodice odnose narandžaste nevene na grobove svojih predaka gde pale sveće, donose piće i hranu koja je specijalno pripremljena za taj događaj i tu provode čitavu noć razmenjujući priče sa ostalim članovima zajednice.
Hrana koja se donosi na groblje su između ostalog tamales i odnosno punjeno testo od kukuruznog brašna, i tzv. «hleb mrtvih» tj. slatko pecivo u obliku ljudske figure. Porodica i prijatelji takođe razmenjuju poklone kao što su slatkiši u obliku ljudske lobanje. Na kućnim oltarima članovi porodica pale sveće kraj fotografija voljenih pokojnika.
Mnogi doseljenici iz Meksika i Centralne Amerike koji žive u SAD se trude da održe ovu tradiciju. U San Francisku će npr. biti organizovano veliko slavlje 2. novembra. Lokalni umetnici gradiće velike oltare koje će postaviti po ulicama, gde će građani moći da ostavljaju cveće, fotografije i hranu.
Pustinjska botanička bašta u Feniksu, u državi Arizoni, će proslaviti Dan mrtvih uz meksičku muziku i oltar. Ovde, u Vašingtonu, u Nacionalnom muzeju indijanaca Severne i Južne Amerike, preko puta Glasa Amerike, idućeg vikenda će takođe biti obeležen ovaj praznik uz hranu, tradicionalne priče, muziku i igru.
uto - 30.10.2007
PRIVIĐENJE
Ne znam tko si…
Ne znam zasto si..
tako simpatičan
i sladak!
Ko te poslao?
Nebeski anđeo,
ili si samo duh meni suđen?
Ko si spasitelj moje duše,
prijatelj,stvarno?
Priviđenje
pon - 29.10.2007
JESENSKA USPOMENA
Zlatno žuto jesensko lišće,
izgubljeni sunčev zrak,
crta dugu u kosi.
Za trenutak uhvatim toplinu
i sakrijem je duboko,
duboko pred svetom…
da u dugim zimskim noćima,
punima hladnoće
ostaje uspomena,
na mekane dodire
I slatko soćne poljubce
čet - 25.10.2007
ILUZIJA
Čini mi se da iz tamnog kuta moje sobe
tvoja sjena još me prati,
još me dodiruju tvoje ruke,
na mojoj koži je još tvoj miris.
na usnama mojim ime tvoje,
ispred oči tvoje lice,
i u očima suze izdajice,
u srcu nada da češ možda doći,
znam da si nismo suđeni
ali sa tobom dan počinje i umire..
uto - 23.10.2007
Kako?
Kako ću te preboleti
kad drugog nemogu zavoleti,
kako da zavolim oči druge boje
kad moje oči vole samo tvoje,
kako da zaboravim usne te
koje mi na svetu znače sve?
Kako ču zaustaviti ove suze,
koje liju poput kiše,
kako sam mogla izgubiti ono
što sam u životu volela najviše?
Niko me utešiti neće,
nema utešenih reči za mene
ne mogu verovati
da od svega ostaju samo uspomene!
Kako da
pišem o sreći
ako mi tuga razdire grudi,
kako da sanjam prolječe
ako me zima jutrom budi,
kako da se smijem
ako mrzim sebe,
kako da živim
ako nemam tebe...?
Kako ću te preboleti
kad drugog nemogu zavoleti,
kako da zavolim oči druge boje
kad moje oči vole samo tvoje,
kako da zaboravim usne te
koje mi na svetu znače sve?
Kako ču zaustaviti ove suze,
koje liju poput kiše,
kako sam mogla izgubiti ono
što sam u životu volela najviše?
Niko me utešiti neće,
nema utešenih reči za mene
ne mogu verovati
da od svega ostaju samo uspomene!
Kako da
pišem o sreći
ako mi tuga razdire grudi,
kako da sanjam prolječe
ako me zima jutrom budi,
kako da se smijem
ako mrzim sebe,
kako da živim
ako nemam tebe...?
Kako ću te preboleti
kad drugog nemogu zavoleti,
kako da zavolim oči druge boje
kad moje oči vole samo tvoje,
kako da zaboravim usne te
koje mi na svetu znače sve?
Kako ču zaustaviti ove suze,
koje liju poput kiše,
kako sam mogla izgubiti ono
što sam u životu volela najviše?
Niko me utešiti neće,
nema utešenih reči za mene
ne mogu verovati
da od svega ostaju samo uspomene!
Kako da
pišem o sreći
ako mi tuga razdire grudi,
kako da sanjam prolječe
ako me zima jutrom budi,
kako da se smijem
ako mrzim sebe,
kako da živim
ako nemam tebe...?
kad drugog nemogu zavoleti,
kako da zavolim oči druge boje
kad moje oči vole samo tvoje,
kako da zaboravim usne te
koje mi na svetu znače sve?
koje liju poput kiše,
kako sam mogla izgubiti ono
što sam u životu volela najviše?
Niko me utešiti neće,
nema utešenih reči za mene
ne mogu verovati
da od svega ostaju samo uspomene!
pišem o sreći
ako mi tuga razdire grudi,
kako da sanjam prolječe
ako me zima jutrom budi,
kako da se smijem
ako mrzim sebe,
kako da živim
ako nemam tebe...?